[Everybody knows.]- That I'm under the spell of your love. Dati ti posvetu. Vrijedi znaj. Bio si dalek san. Poput zvijezda i Zvijezde. Poput Sunca. Pozdravljam te na Zemlji. Na Zemlji gdje na zemlji stojimo i gledamo ih u hodu. Vedro je. Vedro je već 5 puta. A pitam se. Gdje sam griješila. I onda poput oluje. Sve postane u trenu. Ovdje. Tu gdje sada stojimo. I sjedimo na mjestu. Na istome mjestu svaki put. I crvene bube su ondje. Zahvalju životu na Suncu. Zahvaljujem mu i ja. Gledam ga. I smije se. Svaki dodir. I poljubac. I zagrljaj. Ovdje je još uvijek. A ne držim te. Ne razumijem zašto ostaješ toliko. No puštam te da biraš. Jer volim šta si retardiran. Metaforički rečeno. Kako ti kažeš. I što me upotpunjavaš. Kada mi toliko nedostaje. Imaš cilj. A ona mrzi što ga ja nemam. Kada priča o tebi. Toliko si bolji nego ja. Toliko da me zbilja sram. Ali zanemarujem njene riječi. Jer sam tvrdoglava. Ponekako sebična. Protestiram njima u inat. Pa se pitaju gdje su pogriješili. Nisu pogriješili. Samo se ja igram sama sa sobom. A ispaštat ću kasnije. I tvrdim da sam dijete. A ti to uporno negiraš. Majko. Možda i želim ne biti. Ali u duši jesam. I oprosti ako to ne prihvaćaš. Ali i odrasla sam. Kako ti to kažeš. I radim ono što nisam još željela. Što nisam željela dok on nije bio tu. Psihički ne. I pitam se dali sam pogriješila. Ali opet sama sebi govorim. Utjehe od kojih ponekad i bježim. Ne želim da je tako. Da je istina. Jer joj se još uvijek divim. Jer još uvijek želi čekati. I zabavno joj je zavađati pogledom. I usnicama. Plesati u ritmu. I nije više bitno što nije glazba prošlosti. Jer ovo bi nazvali ono-što-smo-znali-da-će-biti. A nastavljamo ovdje. Jebem i život. I budućnost. Oprosti što smo grešni. Ateisti prokleti. Treba mi nešta u što ću vjerovati. Budem li tražila piramide iz sna. Postat ću Alkemičar.
Somewhere in the blue distance.
Are those long forgotten trees of gold.
Broken lives hidden down in the sand.
Darkness everywhere, nothing.
Symbols, strange symbols on a cold leaf.
Painting torrid colours all sky green.
08:50 - { 2 } Komentiraj
-
On/Off
[No. He can't read my poker face. She's got to love nobody.]- uznemirila se voda u čaši. koja je trenutno. napola prazna. i zurimo u veliki Mjesec. što se privio uz nebo nad livadom. gledam ga. u njemu moj odraz. i vidi suze što su potekle mojim obrazima. poput slapa. tekle su. tužno je bilo gledati. i morati vjerovati u ono viđeno. zaista prokleto. i metaforično skidam čep sa flaše. i gutljaj tekućine. ulazi polagano u krv. i u mozgu počinje nova priča. gradimo grad iz snova. vrištimo. ali imamo sliku željenog. poput svakog zrnca pijeska u pustinji. osobine su povučene. pogledaj u nebo. gore iznad nas. da li vidiš svjetlost dana. u bojama svojim. da li vidiš tamu mraka. u sumraku dana. pokušaj uvidjeti dječji smijeh. koračati igralištem mladosti. i dozivati prošlost. pokušaj biti dio nečeg. da li starost kvari ljude. i mjenja im svijest. i zaista želiš imati 14 godina? plesati dječjim koracima. koračati u tami sa šarenom lizalicom. okruglom. velikom. i bojiš li se klauna? ako se zaista bojiš. ubit ćemo ga. pa neka zaboravljeni slučaj ima posla s njim. a mi ćemo pobjeći u maštu zaigranog djeteta koje pleše ispod punog mjeseca. i malog medvjeda. i one sjajne zvijeze što je sinoć sjala iznad nas. kada smo bile 4. gledale u zaigrani bljesak odrastanja. pitajući se. da li ćemo zajedno na more? uzimaš zdravo za gotovo. prestani. prestani. prestani. prestani. mučiš me. depresija. pun je mjesec. ljudi su ludi. ljudi su ludi. nananannannananna. prepoznaješ li riječi. dječače u gomili. smijeh. smijeh. smijeh. prestat ćeš? hoćeš li? razumiješ li? pokušavam ti reći. dajem ti znakove. ne shvaćaš. i osmjeh prestaje. bojim se. ironija savjesti probija moždane vijuge dječjeg lica. udjeli odgovor zamišljenom pogledu. stavi ključ u bravu. otvori vrata svemira. i shvatit ćeš. odgovor je u očima njenim. [Postajem- minijatura za akustičnu gitaru bez treće žice.] bez snage. trčimo stazom koja vodi. gdje vodi? hoćeš li mi reći? ili da nastavim. za pojam gluplja. vruće je. stajem. gledam kroz prozor. i pitam mjesec koliko mi snage treba da zaspim. proučavam zvukove tišine. i klasika postaje zvuk cvrčka. i huk sove. zavijanje vukova. još nečujno. ovce su prestale preskakati ogradu. utonula sam u san. Manki baun je podivljao.
22:28 - { 1 } Komentiraj
-
On/Off
S vremenom sve smo tiši.Slijede prvi kompromisi.Otud samo korak.Dva.Do početka poraza. Hoće li ikada onaj nasmješeni klaun s crvenim nosom. I lošom perikom. U glomaznim cipelama. Isplivati na površinu morala. Statistika društva mijenja se. A zabrinutih pogleda nema još. A onda pričaš o sudbini. Kapacitetu mozga. I padaš u ponor izgubljenih stvari. Nadaš se da će naići. Prijatelj. Kojem ćeš biti dovoljno poznat da te pokupi. I odvede te pred šank. I nazdravi s tobom. Za novu eru. Eru klošara. Godine provedene.Zakopani ispod zemlje.Postali smo skupina pijućih zombija. Ponosno uzdižemo ruku na predložene kompromise današnjem društvu. Pa neka je njima bolje. A nama gore. Alkohol i pljuga u ruci nas čine sretnim. I zadovljno na dnu društvenog statusa. Urličemo da se volimo. I da ćemo vječno ostat mladi. I pokazujemo srednjak svijetu jer gazi nas ko stigne. A ne poznaju nam sreću. Muzika i strast zadovoljavaju moždane vijuge. I strunulu jetru i skurena pluća. Al osmjeh ne skidamo. Zanemarujemo recesiju. Jer djeca smo. Zanemarujemo vručinu i hodamo u kožnjacima. Jebemo sunce. I pijemo pivu. Sjedimo na travi. Betonu. Poolu. Ali zadovoljni. A ti sjediš. Lutko s naslovne strane. Sređena u bircu. Gdje cajke ti puštaju. Sa uređenim rozim noktima. U suknjici i majci s dekolteom. Di poglede mamiš. Samo naprijed dijevojko. I zadovoljno se odričeš slobode. A misliš da si spašena. A još u većem paklu počivaš. A kada nas pojedu vrane. Pod zemljom će ležat prazan lijes. A na križu naše ime. Al pisat će. Jedino su one znale živjet. Hoćeš li? Hoćeš li to učiniti za nas. Davno izgubljena prijateljice. Vjerujem da hoćeš. Jer nekad si bila naša. Posrnula u naumu vječnih. Neka duša nam počiva u miru sotonističkom. U pakli di je vječna ekipa. Možda i Prijateljica tamo upozna Mansona.
ovo je era rock'n'rolla, droga i sexa i rap modela t.b.f. za popunjavanje teksta.ja idem.jer hoću.do neba.ne mogu.ja sam black tatoo u koži zemlje zauvijek.ja sam black tatoo, black tatoo i ostajem.i vičem svom snagom tišina krade sad moj glas.kažem ovaj svijet je fuckin' ok za njih ali bad za nas.
13:35 - { 1 } Komentiraj
-
On/Off
I sunce se skrilo iza oblaka. 13 sati prije izlaska. Tama se izvila nad grad. Nad naše mjesto. Na podneblje gdje se nalazimo. I grlimo zbog sreće. Sada je tama u nama. Duša nam je potamnila. Tmina u duši. Potreba je zanjekala. Klišej vremena. Optička varka u očima. Zvučalo je savršeno. Večer je bila lijepo počela. Vjetar je zapuhao jednom. Drugi put bio je jači. I jači. Unio je nemir u naše živote. Raspuhao se zaista jako. Udaljino nas. Nelagode je sve više. 10:15. Odlazim kući. Svirale su. Zastave. Cigareta u ruci. Alkohol u krvi. Kiša pada. Ulica je mokra. Marte su sve teže. Laganim hodom. Prolazim gradom. I razmišljam o njima. Hoće li prestati? Želim živjeti kao prije. Želim vratiti vrijeme. I zaustaviti ga u trenu. Sreće. I šta sad? Pokušavamo činiti isto? Ali nikada neće biti isto. Previše smo drugačiji. Postali. Vrijeme nas ždere velikim zalogajima. A pogled je sve teži. Trepčem našminkanim trepavicama. Optimistično? Nimalo. Tužno je. A ponoć otkucava. Pepeljuga postaje ponovo obična. Bajka je prekratko trajala. Depresivno. Zar ne? Vodimo duge razgovore kasno u noć. Kada mjesec pada. A sunce ponovo izviruje. Ležeš u krevet. I dočekaš jutro. Hoće li danas biti bolje? Hoće li danas sunce jače sjati? Ili će se opet izvit tamni oblak? Teško je postalo. Zaista teško. I nema više pravih riječi. Kad subotnja večer postaje svakodnevica. I kada živiš da ispraviš greške. Umjesto da živiš da ih činiš ispravnima od prvog pokušaja. Ali previše smo blesavi postali. Misli nam vrludaju. I nismo više vrckave. Znam da želimo ponovo. Ali odrastamo. Brzim koracimo odlazimo. Uzimamo stari. Kofer. Sjedamo u vlak. I odlazimo na more. Bit će bolje. Nada umire posljednja. Kako mi je jednom Ona rekla. Vrijedilo je. I nadam se. Jer me ništa ne košta. Nada preostaje u ovakvim trenucima. I Prijateljice. Ne boj se. Greške će biti ispravljene. I ne kaji se. Jer rođeni smo da griješimo. A Ti. Voli. Nemoj njekati željeno. Iako je pogrešno. Voli punim srcem. Jer jednom ćeš biti u onoj dvorani. U čipkastoj haljini. Plesati završni ples. Vrckavi ples. Vlatitog djetinjstva. Kroz oazu buke i bijesa. Budi djevojčica s vlažnim. Crvenim usnama. Budimo zajedno. U kožnim čizmama. I ponovo počinje oluja.
22:46 - { 2 } Komentiraj
-
On/Off
Ležali smo u travi. Jedno pored drugog. Kao nekad prije dok smo bili bliski. Da li si se sjetio. Onih dana. Ili živiš samo za tren. Bilo je čarobno smijati se sa tobom. Gledajući u nebo. I tražeći malog medvjeda. I pad zvijezde. Bio je čaroban. U isto vrijeme smo rekli. Zaželio si? Jesam. Ali ja sam zanemarila. Kao što si ti zanemario cijelu večer zbog dolaske. Nje. A čak sam i povjerovala na tren. U sreću. Jer bilo je lijepo. Za tren i zauvijek. Ako želiš. Zaboravit ću. Ali moje srce je još kod tebe. I još ga očekujem natrag. A zvijezda sjevernjača. Bila je visoko iznad nas. Možda nam se i smijala. Blesav si. I ti. I ja. Nakon dugog vremena. Ponovo sam osjetila ono nešta. Onaj neki trzaj srca. I iskreno. Željela bi ga osjećati. Još uvijek. Ali nakon svega. Teško je. A i boli. I boljet će. Fali ono malo ljubavi šta smo nekad imali. I fališ ti. I to tek sada shvaćam. Tek sada. Kada je zaista prekasno. A kriva sam. Ja sam kriva. Za svaki ponovi pokušaj. Koji smo sjebali. I dođe mi da zaplačem. Ali nema više suza. Presušilo je i moje slano jezero na kojem je bol plutala. I onda se ponovo zapitah. Postoji li nada. Nada u sreću. Jer ona dođe. I vrlo lako otiđe. I ne pita za posljedice. A žrtvujemo i zadnji dio sebe. Za tren sreće. A ona nestane prije nego li je uopće došla. A smijeh dopire duboko u našu savijest. Tebi je na duši ostalo. Iako kriviš mene. Ovoga puta. Svejedno je.
[Waiting for the one.The day that never comes.When you stand up and feel the warmth.But the sunshine never comes.]- Love is a four letter word.And never spoken here.
21:24 - { 3 } Komentiraj
-
On/Off
I sjedila je sama u mračnoj sobi. Sa zvucima njene omiljene glazbe. A u glavi joj bijahu tisuće misli o njemu. Njemu s kojim je zaboravila starog Njega. I plakala je. Znam da je. I plakat će. Znam da hoće. A bole me njene suze. Svaka njena rečenica koje počinje s. Ja nemogu. Ali ja vjerujem. Da možeš. Jer si jaka. Dovoljno jaka da ti se ne gadi vlastito tijelo. A misli su ti prljavije. I to je uredu. Jer su svakoj od nas. Samo što si pronašla negog kome si se mogla dati. Vjeruj mi. Dale bismo se i mi. I nemoj da grize te savjest zbog toga. Jer to je normalno. Odrastamo. I to je to. Žudimo za nečim ćemu će već nekad doći vrijeme. Red za željeno je dug. I treba vremena da sve dođe na svoje mjesto. Pa bilo to 1. 4. 10. 35. Godina. I kada prestane. Kada će sve biti mrtvo. Naše optimistične. Oči. Naš dah nikotina. I nježne ruke. I kada ćemo ležati u dvorani zvanoj. Lijes. U dugačkoj. Čipkastoj haljini. Što će se previjati preko našeg vitkog tijela kao nešto čemu smo težile. Tada će mukama i stravi doći kraj. I odahnut ćemo. Jer znamo da je doista kraj. I da više neće biti onog dječaka. U kojeg smo nekada bile ludo zaljubljene. Jer. I on je sada stariji. I više nije isti. A žudnja za njime još postoji. No onda. Naš duh. Naša savjest. Odlazi. Bježi od nas ka slobodi. A mi beživotno ležimo bez ičega u sebi. Bez ijedne misli. Odmaramo mozak. I srce od rana. Jednom zacijelit će. A on će se jednom sjetiti. Kada će ugledati kamenu ploču. Na kojoj je ispisano naše ime. I vjerujem da će mu suza poteći. Jer će se sjetiti. Malene. Nesigurne. Vrckave. Djevojčice koja je željela samo malo. Ljubavi. Samo jedan običan poljubac. I iskren zagrljaj. I sjetit će se iskrenog osmjeha. I pogleda. Koji su bili upućeni njemu. I kada je bilo najteže. Uzvratio je. On. Onaj koji ima ono nešto. Nešto zbog čega je poseban. I tada će shvatiti. Koliko nas je zapravo volio. I past će na koljena i zaplakati od tuge. Jer nas više nema. I jer je njegova prilika prošla. A imao je dugi niz godina. Godina. Kojima smo mi bile njegova zaljubljena sjena. Prilika koja ga je pratila. A nije imao hrabrosti. Izgovoriti prave riječi. I šutio je kada je bilo potrebno progovoriti. I sada se kaje. I odlazi sa suzama u očima. I velikom rupom u srcu jer se nadao svih ovih godina. Da smo pronašle neku zamjenu i bile sretne. Jer je on samovao. U mekoći zadovoljstva. A tada je shvatio. Da smo oboje bili ljudi ispunjenog srca. Prazne duše. Osamljeni u gomili. Oh. A kako nam je moglo zajedno biti. Lijepo.
09:17 - { 2 } Komentiraj
-
On/Off
[Sometimes.Dreams come true.] I iluzija postade java. Kada me pogledaš. A pogled dopre duboko. Gdje samo rijetki uspiju. I zaželiš. Ono nešto. Nešto poput onog sna. A i sam znaš. Da tako nikada neće biti. I znaš da svaka rečenica koja započne. Prestajem. Nikada nije izvršena. Previše slabi. Odvažni. Da bismo krenuli na odvikavanje. Od alkohola. Narkotika. I posebno. Muškog roda. I kada riječi postanu preteške. Kada nemaš više što reći. Odlaziš razočaran kući. U svoju sobu. Puštaš sebi najdraži bend. I utopiš se u vlastitoj oazi mira. U pjesmi koja te upotpunjuje. Koja ti daje dodatnu energiju da prođeš kroz sve. Uzdignute glave. I iskrenog osmjeha. I tada dođe osjećaj. Smirenosti. Dostignuće vlastitog postojanja. Kao da lebdiš nisko iznad tla. Sasvim dovoljno da se odmakneš. Odmakneš od vlastitog. Ja. I na tren zaboraviš tko si zapravo. I tako u vlastitom svijetu. Sam sebi stvaraš pojam. Stvarnosti. I zamisliš ljude koje tamo želiš. Ono. Koje iskreno voliš. U mom svijetu. Veličanstevih 7. Počinješ li shvaćati. Poremečena živino. Koliko mi značiš. I odlaziš. Odlaziš k njoj. Pa me ona pita. Smeta li mi to. I samouvjereno odgovaram s. Ne. Ali one znaju pravi odgvor. I zato ih beskrajno. Volim. Trebam. Neizmjerno. Želim. A volim i njega.
Ponekad sanjam da tu si kraj mene
I opet sam sama, ja ne zaslužujem strah
Ponekad vidim te
Kad zaklopim oči i zamislim te
Želim da bježim...al na tebe podsjeća me
I prvi put kao da zaista znam
Da postoji sutra...
Da postoji dan...
Kad ćeš doći i reći mi...
Kad ćeš doći i reći mi...
01:01 - { 4 } Komentiraj
-
On/Off
And I know, of the pain, that you feel the same as me.
And I dream, of the rain, as it falls upon the leaves.
And the cracks, in our lives, like a cracks upon the ground.
They are sealed, and are now, washed away.
Oprosti. Prijateljice. Što te činim sjetnom. Kada sagnem glavu. Jer pred njime nisam toliko ponosna da bi ju držala uspravno. Potrudit ću se pobjediti taj osjećaj prošlosti. Koja ni nije bila naša. Nego moja. Samo što je on bio dio nje. Pa je uključen. I jebem zeleni orbit. I zelene šumeće bombone. I prokletu kuću. Gdje si počinio grijeh. Kaješ li se zaista? Voljela bi da kažeš ne. Ali znam da nikada nećeš. Stoga odlučujem. Otrgnutu stranice na kojima piše tvoje ime. I zapaliti ih. Te otvaram novo poglavlje. Gdje one imaju glavnu ulogu. One koje trpe.
A hurried time, no disgrace,
Instead of racing to conclusion,
Wishing all your life away,
No-one can stop me now.
Time is up, it couldn't last,
But there's more things i have to do,
I'm coming back,
To try again,
Don't tell me that this is the end.
Everybody has a different way.To view the world. Ja svijet vidim u vama. I hvala na jučerašnjim riječima. Prijateljice. Jučer su zaista mnogo značile. Iako su izgovorene bezbroj puta. Jučer su mi bile nekako posebno drage. Možda sam zaista prespora u tom koraku naprijed. Nismo isti. Oprosti. I sada gledam kako sunčeve zrake prodiru kroz kapi kiše. I asfalt je mokar. I nadam se da će sunce ostati. Jer propada izlazak i slavlje. Ako on ostane mokar. I ako pozornica bude vlažna. Nije dobro. No zavezat ćemo balone u boji. Neka večer bude savršena. Neka osmjeh bude ovdje iako će biti i on. Neću više. Zbog vas. Jer vi mi značite više. Jer vas više volim. I jer znam da ćete zauvijek biti ovdje. I ne odustajem od spasenja. Jer želimo u raj. Onaj naš. Raj pool. Okružen voljenim ljudima. I litrama bambusa. I pive. Pokoje vodke. Pa i jegera. I onda me pitaš. A što je pakao. Pakao je mjesto gdje si među strancima. I ispijaš sok. U što se pretvaramo. Pijanice moje. Postajemo jebeni ovisnici. Alkoholičari s malim brojem godina. I pitam se. Hoću li prestati. Ili nastaviti. Oluka je teška. No jednom ću shvatiti. I znati pravi odgovor.
12:48 - { 2 } Komentiraj
-
On/Off
Toliko žena koje traže tvoju pomoć.
Toliko žena koje sanjare.
Toliko žena koje uzdišu tiho.
Toliku žudnju za nečim. To jest. Nekim. Tako je čarobno osjetiti. Bol u prsima. I donjem dijelu tijela. I onda uzdahnem. Mir. Mir. Kako bi ona rekla. I nasmijem se sama sebi kako uvijek to kažem. Jedinstvo u kojem živimo. Sklad i krug iluzija. Moćno. Legla je i nabila ruku u gaćice. HaHa. Očito si imala veliku potrebu. Prijateljice. Bio je to jedan od onih naših. Trenutaka smijeha. A zatim je slijedila. Tuga. Ah da. Uvijek se nekako uvuče u naša osjetila. Pa navru sjećanja. I suza poteče. I onda zapališ jednu. Popiješ gutljaj alkohola. I opet si ko nova. I osmjeh je već tu. I hodaš kroz maglu u svom kaputu. Tako čarobno. Hladnoća ti prolazi kroz vene. Korak ti je čvrst. I sjedneš. I počinje pjesma. [S četrnaest sam popio prvu pivu, a posle pive sam pio sve živo, jer tad, tad sam bio mlad.] I onda se opet pitam. Odu li zaista moje moždane vijuge. I moja jetra. Sa svakim onim ispraznim gutljajem. Saznat ću kad će mi doći sudnji dan. I onda će one plakat jer ću otić prije njih. Ali sada donosim odluku. Na odvikavanju od. Njih. Pih. Onda ću i od ovog. Neće biti teško. Jelda? Da. Neće. Uspjet ćeš. Tješim samu sebe. Tako to bješe kad samo bili mladi. Tako ću pričat za 10 godina. I prisjećat se kak smo si bili važni što imamo svoj krug. I sve to zajedno. I kako nam je bilo čarobno svako veće zajedno. [I sad, u ovom trenutku, vidite mene kako se valjam po podu od smijeha. Došla mi neka čudna brija.] I zajedno imamo potrebu. Ali i različite načine kako ju nahraniti. Pročitajte Feed the need. Prekul. Ima tu nešta. [U kurac. Komarac mi je usiso krv u svoje malo tjelešce. I onda BUM. Ubih ga. Odvratan je.] I gledam kroz prozor u susjedovo dvorište. I vidim njegovog psa kako se valja po travi. Neki čudni pokreti. [Na ovom dijelu se također valjam od smijeha]. Izgleda poput nekog malog perverznog pašćeta koje također ima potrebu. Ili se varam? E. A dal ono moje sexy biće. Ima potrebu? Mmmmm.. Sigurno. E da. I onda mi dođe onaj neki glupi kviz. Da imam smao 39% mozga u glavi. Ma nabijem te ja na svoju potrebu. A da vidiš pitanja. Boli glava. I sad mi dođe misao. [Na jug, prema Meksiku.] Sjedile smo same. Kak bi ona rekla. Ko na šanku. Pitala sam se. Dali će proći? Dali će odvikavanje uspjeti? Al kad sam te vidjela tamo s njom. I nju kako jede sladoled. Ma trš. Odmah šaka u glavu. I padam na pod u svoju iluziju moći. I vrištim od dubine. I nađem se u Meksiku. Na plantaži. Samo za. Njih.
18:41 - { 3 } Komentiraj
-
On/Off
Znaš. Sada. Ako poželim. Mogu obuti svoje istrošene marte. Doći do tebe. I udariti te u nezgodno mjesto.-Ali zašto bi to sada učinila? Zato jer bi tako izrazila svoju tenutnu ljutnju. I tako izbacila silan bijes iz sebe. I znam. Nije pravi način. Ali sad te stvarno mrzim. Osobo. Koju sam nekoć zvala. Prijateljem. I sada kako minute prolaze. Pokušavam smirit svoje pobješnjele hormone i ipak to ostaviti u sebi. Jer ti. Očito nisi vrijedan mojih živaca. Ne. Definitvno nisi. Ni mojih. Ni njihovih. Njihovih. Koje su te također zvale. Prijateljem. Sada shvaćam poantu. Očajan si i povodljiv. Toliko težiš tom kul nazivu. Uuuu. Faco. Sviraš u bendu. Pa nas odbacuješ. I biraš si novo društvo. Ah da. Ona ti je sad najbolja prijateljica jer te svaki vikend časti?! Wtf. Po kojim pak sad ti kriterijima biraš prijatelje. Vrlo zanimljivo. Znaš. Možda smo mi. Sve. Bile iznad tebe. Iznad tvojih mogućnosti. Jer ostale smo zajedno. I rekle si sve. Ono što nas muči. Ono što nam treba. Ono što želimo. A nemamo. Mi se volimo. To je čar našeg. Prijateljstva. Nikada nećeš razumjeti ni nikada nećeš imati. Takve prijatelje. Kakve imam ja. Kakve ima Ona. Ona. Ona. Ona. Ona. Ona i. Ona. Zaključavamo krug. Jednom i zauvijek. Odlazimo od vas. Iako se njih dvije dvoume. Vjerujem da će poći za nama. I ostavljamo ovo društvo koje teži nekom kul glasu. Jer mi se zadovoljavamo. Malim svarima. Onim psihičkim. HaHaHa. A ti si psihički skuren. Napušena budalo. Ostavljamo te tvom. Novom kul. Društvu. Pozdrav. I nek ti život bude pun dima. Jer kroz maglu. Teško ćeš naći pravi put. Jer zapamti. Od sada putuješ sam.
13:19 - { 5 } Komentiraj
-
On/Off
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
 -pod ključem. Nazdravljamo Svijetu za nas. Little boxes on the hillside,
Little boxes made of ticky-tacky,
Little boxes on the hillside,
Little boxes, all the same.
 Električni orgazam
-Halucinacije
Oko mene puno ljudi
svi me mrze, svi su ružni.
Dal' da krenem il' da stanem,
da se borim il' da bežim?
HALUCINACIJE
Više ne znam šta da radim,
propada mi biće celo,
nema kraja, nema jutra,
da l' će bolje biti sutra?
HALUCINACIJE
Gušim se u sivoj boji,
izgleda mi da se hladim,
ima nas još jako malo,
zar je stvarno svetlo palo?
HALUCINACIJE
--------------------------------------
Električni orgazam
-Prljava mala devojčica
Prljava mala devojčica nosi kožu i lance
Prljava mala devojčica voli kad sam grub sa njom
Prljava mala devojčica s crvenim vlažnim usnama
Prljava mala devojčica u crmim kožnim čizmama
Da li voliš sebe
Da li voliš nju
Nekad više sebe a nekad više nju
Prljava mala devojčica
Prljava mala devojčica
Prljava mala...
-------------------------------------
Azra
-Džoni, budi dobar
Ovo je dan kad sam bezuspješno slagao sve bircuze u niz
I hodao ulicama, znam dobro taj film
Plažio sam po nogama i to do kasno u noć
A vidjeh se na drugoj strani, hej Đoni boy.
Zaboravih vam reći da zovu me Johnny
Pravo mi budi za to
Oni što me vole zovu me tako
Kad sam kao mali doš'o u grad
Morao sam samom sebi dati nadimak.
Hej, hej, Đoni, Đoni
Hej, hej, Đoni, Đoni
Hej, hej, Đoni, Đoni
Budi dobar, budi dobar, budi dobar
Johnny B. Goode.
To je dan kad sam očajnički tražio si partnera za fuk
I lutao ulicama, vrtio se u krug
Pjevao sam stare stvari i to do kasno u noć
A vidjeh se na drugoj strani, hej Đoni boy.
Zaboravih vam reći da zovu me Đoni
Pravo mi budi za to
Oni što me vole zovu me tako
Kad sam kao mali doš'o u grad
Morao sam samom sebi dati nadimak.
---------------------------------------
Darko Rundek
-Apokalipso
Ti si premlada
a ja sam prestar za čekanje
miris u zraku mekan je
otkada tvoje sreo sam oči
san ove noći
počinje
Apokalipso sviraju
crni i znojni anđeli
s cvjetom u kosi
ritam te nosi
dobit ću sve što zaželim
Sad uzmi mi ruku i vodi me
pred nama nisu godine
al mogu biti najdulji sati
rado te pratim
vodi me
Anđeli nek se odmore
a u nebeske ponore
mi ćemo skupa
padati znati
otvori širom prozore
Ti si ta koju sanjam
ja sam taj kojeg oduvijek znaš
više nemamo želja
jer sad plovimo do beskraja
affiliates
duckdz. - xx
|
-pod ključem. Nazdravljamo Svijetu za nas.